BEZ SUMNJE: LEK ZA MNOGE BOLJKE

Ekipa zaječarskih lekara sa magistrom medicinskih nauka Dragišom Filimonovićem, direktorom Medicinskog centra, na čelu posetila je nedavno izvor termalne vode u Nikoličevu, a zatim su u laboratoriji izvršili delimičnu analizu. I laboratorijski nalazi i čulna opažanja stručnjaka pokazuju da nikoličevska voda može da leči mnoge bolesti.

Evo šta je o tome ekskluzivno za Timok napisao dr Strašimir Petrović, specijalista za unutrašnje bolesti.

1972, Nikoličevo, Zaječar, banja, medicina, alternativa, Jugoslavija

Na osnovu čulnih opažanja i laboratorijskih ispitivanja, obavljenih u laboratoriji Medicinskog centra u Zaječaru, možemo dati prethodnu kategorizaciju ove mineralne vode.

Po svom poreklu spada u grupu juvenilnih mineralnih voda (voda koja postaje, u unutrašnjosti zemlje, od vodene pare) koje, za razliku od vadoznih voda, dolaze sa veće dubine, stabilnijeg su hemijskog sastava i temperature. Ova voda spada u grupu slabo-alkalnih sumporovitih homeotermi. Ph:7,4 je određen sutradan u laboratoriji Medicinskog centra u Zaječaru. Voda stajanjem na vazduhu gubi kisele ekvivalente i postaje sve više alkalnija tako da nakon jednog sata u otvorenom sudu Ph:7,6, a ako se tretira temperaturom do 60 stepeni, pa pnovo ohladi, Ph iznosi 7,9. Ph je određivan pehametrom po Bekmanu. Laborant Petar Milenović.

Mineralna voda u Nikoličevu može se uporediti sa mineralnim izvorima u već afirmisanim prirodnim lečičištima Koviljači, Matarugama, Debru, Ilidži kod Sarajeva, Ilidži kod Peći, Vranjskoj banji i Varaždinskim toplicama. Ovo treba shvatiti samo kao prethodni zaključak, a konačna hemijska analiza, koja je u toku, pokazaće koja je količina sumpora u litru i koje su njene možda i druge prednosti. Činjenica da se radi o ogromnom protoku vode i čulna opažanja, miris na pokvarena jaja, ukazuju da je mineralizacija bar što se sumpora tiče na zavidnoj visini.

Naš je zaključak da se mineralna voda u Nikoličevu može koristiti za kupanje i piće.

KUPANJE. Mineralna voda izvora u Nikoličevu sadrži u sebi sva tri faktora neophodna za lečenje kupanjem u mineralnim vodama. Toplotno dejstvo ispunjava, samom činjenicom da spada u red homeotermi. Hemijsko sredstvo, nesumnjivo prisustvo vodonik sulfida, karakterističan miris, koji se šiti u okolini samog izvora, nesumnjivo ukazuju na prisustvo sumpora. Iako postoje oprečna mišljenja o resorpciji mineralnih sastojaka preko kože, stavlja ovu vodu u izvanredne uslove, jer je resorpcija sumpora preko kože dokazana. Po Mesiniju sumpor se vrlo brzo posle resorpcije preko kože pojavljuje u grudnoj i trbušnoj duplji, a što je najvažnije u zglobnim šupljinama. Po nekim shvatanjima kod obolelih od artroza smanjena je količina sumpora u hrskavicama, koje su u sumporu vrlo bogate. Iz ovoga proizilazi zaključak da kupanje u sumporovitim kupkama pruža veliku korist.

Kupanjem bi se koristila i keratolitička svojstva ove vode u lečenju kožnih oboljenja.

O upotrebi ove vode za piće za sada, do konačne hemijske analize, ne može biti više reči.

PRETHODNE INDIKACIJE ZA LEČENJE na izvorima tople mineralne vode u Nikoličevu:

 

1. BOLESTI I REHABILITACIJA LOKOMOTORNOG APARATA

Iz grupe, zapaljenski reumatizmi: Behterevljeva bolest (Morbus Bechterew), Reumatoidni artritis (Rheumatoid Arthritis).

Iz grupe degenerativnih oboljenja lokomotornog aparata: spondiloze i artroze.

Iz grupe vanzglobnih reumatizama: fibroziti, mioziti, fibromioziti, tendiniti i dr.

Na ovom mestu želimo da istaknemo sada dobro poznatu činjenicu: sadašnji domet medicinske nauke u ovoj oblasti i shvatanja stručnjaka koji se bave ovom problematikom, isključuje mogućnost da je samo primena prirodnih faktora, sama za sebe, dovoljna za izlečenje ovih oboljenja, već da je neophodna primena i drugih faktora kao metoda fizikalne medicine, hirurgije, ortopedije, ortopedske protetike, medikamenata (lekova). Sve se više ističe neophodnost kombinatorike svih ovih faktora i da od umešnosti kvalifikacije bolesti umnogome zavisi i sam ishod u pružanju pomoći obolelima. Primena prirodnog faktora u svakom pojedinom slučaju je kompleksna i zavisi u prvom redu od prirodne istorije same bolesti i opšteg stanja obolelog kao i od stadijuma u prirodnoj istoriji oboljenja koje želimo da lečimo primenom prirodnih faktora.

 

2. GINEKOLOŠKA OBOLJENJA

Efekat toplih mineralnih voda i njihova primena u ginekologiji privlači sve veću pažnju ginekologa, uspeh lečenja se pripisuje termičkom efektu koji sa svoje strane potpomaže i ubrzava resorpciju infiltrata i eksudata (Milošević i saradnici 1966. godine). Prema tome topla mineralna voda sa izvora u Nikoličevu mogla bi da se korisno primeni u lečenju hroničnih zapaljivih procesa adneksa i parametrija, nespecifične prirode u smirenom stanju. Po dosadašnjim iskustvima može se primenjivati i u lečenju ovarijalne disfunkcije i nekih oblika steriliteta, a naročito onih koji imaju zapaljensku etiologiju.

 

3. OBOLJENJA KOŽE

Keratolitičko, antipruriginozno i antialergijsko svojstvo sumporovitih voda, zauzima značajno mesto i u lečenju kožnih bolesti.

Sa ovog stanovišta, sumporovita voda izvora u Nikoličevu može se uspešno koristiti kupanjem u lečenju psorijazem priruginoznih dermatoza, ekecema i seboroičkog demita.

Ovde ističemo da je i do sada sa prirodnih izvora u Nikoličevu, koji su po količine vode mnogo slabiji, a po mineralizaciji i sadržaju sumpora neuporedivo slabiji, voda i do sada empirijski korišćena u lečenju ovih kožnih oboljenja sa manjim ili većim rezultatima.

 

4. OBOLJENJA GASTROINTESTINALNOG TRAKTA

Do konačne hemijske analize koja je u toku, ne može se dati stručno mišljenje o koristnom dejstvu ove vode na oboljenja digestivnog trakta.

Međutim, mineralna voda iz mnogo slabijih mineralnih-prirodnih izvora, empirijski je upotrebljavana za lečenje hiperaciditeta, katara želuca (Gastritis chr.), grizlice-čira na dvanaestopalačnom crevu (Ulkus bulbi duodeni).

Naša prethodna razmišljanja u vezi ovog problema ukazuju da se ova voda može sa sigurnošću korisno primeniti u lečenju povećane kiselosti želudačnog soka (Hyperaciditas ventriculi) i to, pošto prethodno izvesno vreme odleži u otvorenom sudu, jer su merenja pokazala da se alkalni ekvivalenti uvećavaju stajanjem, što su potvrdila merenja u laboratoriji Medicinskog centra u Zaječaru.

 

* * *

Topla mineralna-sumporovita voda, dobijena iz bušotine u Nikoličevu, neosporno otvara široke mogućnosti u lečenju prirodnim faktorima. Međutim, izgradnja prirodnog lečilišta, bar za sada predstavlja daleku budućnost, jer se pitanje investitora sigurno ne može lako rešiti.

Velika količina vode koja ističe iz bušotine formira potok jače snage, a narod sa ovog i drugih regiona potražiće, još ovog leta, leka svojim oboljenjima u raskaljanom potoku. Slika neće i malo biti prijatna i neće odgovarati sadašnjem stepenu samoupravljanja i razvoju zdravstvene službe na ovom regionu. Privredna preduzeća i poljoprivredni proizvođači kao i Zajednica zdravstvenih radnih organizacija Timočke krajine, moraće najhitnije da se pobrinu na koji način ovde treba podići česme, privremenu kaptažu bazena za kupanje, podizanje privremene ambulante sa lekarom. Početak ne mora biti po svim propisima i poslovu zakona, jer slika primitivizma i to grubog, već sada lebdi pred našim očima. Već sada, iako je vrlo hladno, a teren oko bušotine jako raskaljan i teško pristupačan, kolone automobila svakodnevno u balonima raznose mineralnu vodu. Pitamo se kako će izgledati novonastali potok u toplije dane, kad naiđu kupači.

Dr Strašimir Petrović 

TIMOK  Zaječar, 1972.

ENERGIJU TREBA ISKORISTITI

Stručnjaka za povrtarstvo diplomiranog inženjera Momčila Vasiljevića, direktora Zavoda za poljoprivredu u Zaječaru, zamolili smo da za naš list napiše o mogućnostima korišćenja tople vode, koja je nedavno pronađena u Nikoličevu, za gajenje ranog povrća.

Dve vrste povrća koje je stvorio dipl. inž. Vasiljević crveni patlidžan zlatni plod Timok i paprika babura poboljšana aleksinačka 59 masovno se gaje u mnogim našim krajevima. Pored toga, ovaj selekcionar napisao je i četiri knjige o gajenju ranog povrća o povrtarstvu uopšte.

Ukoliko analize termalne vode u Nikoličevu, koje se uskoro očekuju, pokažu pozitivne rezultate u pogledu njene primene u lečenju pojedinih oboljenja, odmah iza toga ukazuje se mogućnost korišćenja ovih otpadnih voda kao toplotno-energetskog faktora za proizvodnju ranog i poluranog povrća.

Poznato je da se rano povrće kod nas može proizvoditi na otvorenom prostoru i to u pojedinim mestima primorja i na jugu SR Makedonije, a u ostalim delovima naše zemlje u zatvorenom prostoru i to u toplim lejama i staklenim baštama ili staklarama.

Kod proizvodnje ranog povrća na otvorenom polju došle bi u obzir samo pojedine vrste povrća, koje podnose i nešto niže temperature kao što su: rani kupus, kelj, karfiol, grašak i dr., dok ostalo povrće, koje u toku vegetacije zahteva ustaljene i znatno više temperature, ne bi se moglo proizvoditi, kao a primer, crveni patlidžan, paprika, krastavci i dr. Stoga se ove vrste povrća mogu jedino proizvoditi u toku zime kod nas u zatvorenom prostoru i to u toplim lejama ili staklenim baštama. Gajenje ranog povrća u toplim lejama u poslednje vreme sve više se napušta, jer se za njihovo zagrevanje, kao bioenergetski faktor, upotrebljava sveže stajsko đubrivo, u kome se u poslednje vreme sve više oskudeva.

Što se tiče proizvodnje ranog povrća u staklarama ono može biti veoma rentabilno, ali samo pod izvesnim uslovima. Ovo iz razloga jer podizanje staklara zahteva znatna investiciona ulaganja za sam objekat, i za unutarnje uređaje i automatizaciju, kao i za svaku fabriku, a pritom treba računati i na svakodnevne troškove stvaranja toplotne energije za zagrevanje, bilo da se za to koriste električna struja, ugalj, nafta, ili mazut. Takođe, pritom treba imati u vidu da dobar deo troškova kod ove proizvodnje otpada na dobijanje toplotne energije u cilju zagrevanja staklare. Iz tih razloga kod nas nisu ni podizane staklare radi proizvodnje ranog povrća.

Međutim, proizvodnja ranog povrća u staklarama može biti veoma rentabilna, ako bismo za njihovo zagrevanje besplatno koristili termoenergetske izvore kao što su: tople otpadne vode iz termoelektrana, pojedinih fabrika i termalnih, odnosno banjskih izvora. Mi smo do sada kod nas ove mogućnosti slabo koristili izuzev Vranjske banje, gde su njene otpadne vode veoma dobro iskorišćene za zagrevanje staklara u kojima se gaji cveće, koje takođe može biti veoma rentabilno kod ove proizvodnje.

U drugim zemljama, a naročito u susednoj Bugarskoj, tople otpadne vode kao toplotno-energetski faktor u punoj meri su iskorišćene za gajenje ranog povrća, gde je, kao što je poznato, ova proizvodnja jako razvijena, uz visok rentabilitet, zbog kojih dobijaju i znatna devizna sredstva, s obzirom da se znatne količine ranog povrća izvoze.

Prema tome i nama se pruža mogućnost da jake termalne izvore u Nikoličevu iskoristimo u tu svrhu.

Pritom treba imati u vidu da je temperatura nikoličevske vode znatno niža (33 stepena Celzijusova) od Vranjske banje (oko 90 stepeni) kako bi se dotična proizvodnja uskladila prema istoj. Ovo iz razloga jer izvesne vrste povrća u toku vegetacije zahtevaju više temperature (paprika, crveni patlidžan, krastavci i dr. od 18-28 stepeni Celzijusovih) dok druge ispoljavaju i pri nižim temperaturama (kupus, grašak, karfiol, krompir, rotkvice i dr. od 10-18 stepeni Celzijusovih).

Takođe pritom treba uzeti i obzir gubljenje toplote od izvora do krajnjeg mesta eksploatacije vode, kao i zbog razlike spoljnjeg vazduha i u staklari, naročito u zimskim mesecima.

Ove podatke potrebno je prethodno pribaviti, jer od toga bi zavisilo koje bismo vrste povrća gajili, a to bi istovremeno bila osnova i za mogućnost blagovremenog ugovaranja i plasmana dotičnog povrća što bi istovremeno poslužilo i kao baza ekonomskog proračuna rentabilnosti ove proizvodnje.

Ukoliko se ne bi raspolagalo dovoljnim finansijskim sredstvima za podizanje staklara, s obzirom da su dotične investicije prilično skupe, mogla bi se u neposrednoj blizini tih izvora organizovati polurana proizvodnja ranog povrća na otvorenom prostoru, ukoliko to konfiguracija zemljišta dozvoljava. U tom slučaju otpadne vode tih izvora cevima bi se sprovele na određenu dubinu ispod zemlje, radi zagrevanja istog, a jedan deo te vode upotrebljavao bi se za zalivanje dotičnog povrća. U obzir za takvu proizvodnju u prvom redu došli bi: rani kupus, grašak, rotkvice, karfiol, rani krompiri i dr.

Ova proizvodnja mogla bi se kombinovati sa podizanjem toplih leja gde bi se proizvodio rasad za dalju proizvodnju na otvorenom polju: crveni patlidžan, paprika, kupus i dr.

Ovako zasnovanom proizvodnjom mogli bismo ranije proizvesti za 20-30 dana. A opšte je poznata stvar, da ako se samo za nekoliko dana na tržištu ranije pojavi povrće, no što se postiže običnom proizvodnjom, da je ono mnogo više traženo, postiže se bolja cena, a sami tim njegova je proizvodnja i rentabilnija.

Prema tome, na osnovu svega do sada izloženog, realne mogućnosti postoje da se otpadne vode Nikoličeva iskoriste za gajenje ranog, odnosno poluranog povrća. Za koju bismo se varijantu odlučili to treba da pokažu dalje analize i ekonomska računica. Ukoliko se odlučimo bilo za koju od ovih varijanti prethodno bi se trebalo koristiti iskustvima Niške Banje, čija je temperatura vode slična Nikoličevskoj, i koja svoje otpadne vode već nekoliko godina koristi za tu svrhu, mada se tamo sada umesto ranog povrća proizvode ožiljeni kalemovi vinove loze.

Dipl. inž. Momčilo Vasiljević 

TIMOK  Zaječar, 1972.