HRANA IZ SOPSTVENE EKONOMIJE

EKSPERIMENT OD KOGA SE MNOGO OČEKUJE

Eksperiment da ishranu u društvenom restoranu poboljšamo hranom iz sopstvene ekonomije je, po svemu sudeći, uspeo * Ove godine se ovom poslu prišlo dosta ozbiljnije, ali ima još mnogo problema * Veliko zalaganje ljudi zaposlenih u OOUR „Društvena ishrana“

To više nije eksperiment već stvarnost. Sasvim je moguće da ishranu u društvenom restoranu poboljšamo prinosima iz sopstvene ekonomije i na taj način hranu, koja iz dana u dan postaje sve skuplja, učinimo jevtinijom i raznovrsnijom.

Zaposleni u OOUR „Društvena ishrana“ su ovom problemu ove godine pristupili daleko ozbiljnije i organizovanije nego prošle godine. U tome imaju podršku gotovo celog kolektiva, a rekli bismo i određenu pomoć u obradi zasađenih površina.

– Svakako da smo ove godine uradili daleko više nego lane – rekao nam je Živan Pavlović, direktor OOUR „Društvena ishrana“. – Naša ekonomija se prostire na oko četiri hektara i na njoj je zasađeno raznog povrća koje će radnicima omogućiti jevtiniju ishranu.

Šta je sve zasađeno početkom godine i šta će se još saditi?

Pre svega, spanać, koji je zasađen na površini od 15 ara, već se upotrebljava u ishrani. Sa ove površine trebalo bi da se ubere oko 1,5 tona spanaća. Jedan deo ove količine smestiće se u zamrzivače i poslužiće za ishranu u toku zime. Takođe, na površini od 25 ara zasađen je crni luk, na 10 ara boranija, na 60 ara krompir, kukuruz na 2,5 hektara, a na ostalim površinama zasadiće se kupus, paradajz i šargarepa, znači sve vrste povrća koje se koriste u ishrani.

– Odavno smo hteli da nabavimo plastenik. To smo ove godine i učinili ali sa izvesnim zakašnjenjem. Ipak, uspeli smo da zasadimo paradajz, krastavce i papriku. Po svemu sudeći, rod je odličan, a prvu berbu paradajza očekujemo već polovinom juna. Upotreba plastenika je još uvek ogledna, ali ako rezultati budu dobri, nabavićemo još nekoliko, pa ćemo u toku cele zime imati sveže povrće – posebno nam je naglasio Živan Pavlović.

U OOUR „Društvena ishrana“ čine ogromne napore da ovaj posao što bolje uspe. Imaju i problema. Pre svega, nedostatak radne snage. Na primer, raspisan je konkurs za četiri radnika na ekonomiji, ali se niko nije javio, iako u zaječarskoj opštini ima na stotine nezaposlenih. Zbog toga ovde često koriste pomoć svih radnika iz režije, naročito subotom. Takođe, koriste i pomoć učenika obrazovnog centra. Iako imaju neke poljoprivredne mašine, još uvek se oseća nedostatak mehanizacije. U planu je i kupovina i traktora sa svim priključnim mašinama, kao i sistema za navodnjavanje.

Kakvi su planovi ovog kolektiva?

– Naši planovi su obimni i mi ih možemo ostvariti samo sa većim brojem zaposlenih. To mora da se ima u vidu, jer ideja bez rada ostaje samo ideja. Pre svega, nameravamo da izgradimo tovilište za svinje. Zbog toga smo i zasadili kukuruz. To bismo morali da učinimo već najesen, u protivnom kukuruz ćemo prodati, a izgradnju tovilišta odložiti za iduću godinu. Inače, uzgoj i tov svinja bi nam omogućio mnogo bolju i jevtiniju ishranu, jer meso je sve skuplje – kaže Živan Pavlović.

Očigledno je, dakle, da u ovom kolektivu misle na bolju ishranu. Počeli su skromno, sa malim sredstvima i malim brojem ljudi, ali su rezultati itekako vidljivi. Uz pomoć svih zaposlenih, oni mogu da budu još bolji, a sve u cilju kvalitetnije, raznovrsnije i jevtinije ishrane. 

Jelenko Ranđelović – Novica Petković

List Kožarsko-tekstilnog kombinata „Zaječar“, godina IX, broj 79-90 Zaječar, 25. maj 1985.