MOMAK JEDAN U MINI-HALJINI

Momak jedan, kažu da se zove Jevta, skočio iz reke, uskočio u mini-haljinu neke svoje drugarice (ona, naravno, nije bila u njoj) i počeo da paradira među kupačima koji su polegali ispod svih drveća oko prvog zaječarskog javnog kupatila koje se zove – jaz na Timoku.

1967 jaz kupalište leto Zaječar Jugoslavija

Taj dečačina u plavoj mini-haljinici samo je potvrdio poznatu sklonost Zaječaraca prema kvalitetnom kulturno-zabavnom življenju. Kao što je nekoliko sredovečnih momaka odjednom (ljudi pričaju – iz čista mira) počelo da se razbacuje loptama u odbojkaškom stilu. Njihovim veštinama verovatno ne bi pozavideli ni članovi OK „Timok”.

Pola Zaječaraca potopilo je danas noge u takozvanu reku. Druga polovina drema kod kuće u lavorima, lavaboima, koritima, pod česmama i pod novokupljenim automobilima. Jedino Tika Cajles drema u „Zadruzi”, pošto je ove sezone već dva puta letovao u Gamzigradskoj banji.

Pola Zaječaraca plivača lenjo šljapka po užegloj zejtinjavoj vodi i razmišlja o tome da li će imati mesta u novom restoranu kraj reke za voćni sok ili pivo.

Drugovi neplivači oprezno gacaju kroz nepokošenu travu i kada se uvere da nema posmatrača, zagaze do članaka i razbacuju se rukama u jednom od plivačkih stilova.

Drugovi skakači bacaju se nosom, nogama, stomakom i poklicima u kubike duboke rečne tekućine. Crknuti psi, mačke, kokoške i druge životinje bacaju se (to jest ljudi ih bacaju) bez obzira na dubinu i brzinu vodenog protoka.

Ala je lep ovaj svet! – možda bi uzviknuo čika Jova Zmaj da je nešto još među Srbima.

Ala je lepa lepša polovina ovog sveta! – uzviknuo bih na plaži, ali se plašim. Možda bi neko pomislio da na taj način želim da se upišem u aktiviste Socijalističkog saveza. 

 

S. L. 

TIMOK  Zaječar, 1967.