PRVO PARNO KUPATILO U GRADU

Krajem XIX i početkom XX veka Zaječar postaje kulturni, ekonomski i politički centar Timočke krajine. U privrednom pogledu toliko se razvio da je bio jedan od najbogatijih gradova u Srbiji. Mlada gradska buržoazija Zaječara radila je, mada iz materijalnih razloga, na otvaranju raznih institucija. Tako je pre 65 godina, 27. januara 1900. godine, otpočelo da radi prvo parno kupatilo čiji je vlasnik bilo Zaječarsko industrijsko udruženje. Zgrada kupatila je bila podignuta pored zgrade pivare. Zaječarsko industrijsko udruženje bilo je vlasnik pivare koja je završena 1892. godine i bila je u tadašnjoj Srbiji najmodernija. Otvaranjem parnog kupatila u Zaječaru zadovoljena je jedna od većih potreba tadašnjeg grada. Te godine Zaječar je imao 8.271 stanovnika.

Uprava parnog kupatila štampala je u štampariji M. Lesedrenca uredbu za korišćenje kupatila. O važnosti korišćenja kupatila između ostalog rečeno je: „Radi održavanja čistoće potrebno je da se što češće kupamo. Koža naša izložena je svakog dana svakojakim nečistoćama. Promenom odela i rublja mi nismo u stanju tu nečistoću da skinemo, nego se ona zadržava na koži našoj i pomoću nje razvijaju se na koži razne žilice. Otuda je onaj smrad, otuda neosetljivost kože, otuda svrab i razne kožne bolesti koje se redovno javljaju ako se duže vremena ne kupamo. Pored toga što kupanje održava čistoću i time suzbija razne bolesti ono u isto vreme učvršćava i krepi telo, tako da isto postaje snažnije i izdržljivije ne samo za izvesne poslove, nego i za razne bolesti. Čovek koji je naučio od detinjstva na kupanje i koji se redovno dva do tri puta nedeljno kupa uvek je snažniji, teže će nazepsti, ređe će se razboleti, a ako se slučajno i razbole, lakše će bolest snositi i lakše će preboleti…”

Kupatilo je imalo: topao bazen, hladan bazen, tuševe i kade. Temperatura u toplom bazenu bila je 25 do 29 stepeni Reomirovih. Preporučeno je zadržavanje u njemu 10 do 20 minuta. Pored upotrebe toplog bazena preporučeno je korišćenje pare. Temperatura pare je 30 do 40 stepeni R. U pari je trebalo ostati 15 do 25 minuta. Voda u hladnom bazenu je 5 do 10 stepeni R. Pored kupanja ističe se potreba masaže, jer izvrsno dejstvuje kod zdravih i bolesnih.

Parno kupatilo bilo je otvoreno: marta i aprila od 6‒12 pre podne i od 14‒18 po podne; maja, juna, jula i avgusta sve do 12 pre podne i od 14 do 20 časova po podne; septembra, oktobra, novembra, decembra, januara i februara od 7 do 12 pre podne i od 14 do 18 časova po podne. Ulaznice za kupanje su bile: I pod tuševima i u bazenima: „jedna bileta 0,40 para sa vešom, 12 bileta četiri dinara sa vešom. Godišnji bileti 24 dinara sa vešom. Deci ispod 10 godina jedna bileta 0,30 para, 12 bileta 3 dinara bez veša. Đaci u grupi po 30 do 50 osoba: 1 bileta 0,20 para bez veša. Vojnici u grupi po 20 do 30 osoba jedna bileta 0,20 para bez veša.” II pod tuševima i bazenima sa masažom i parom: „1 bileta 0,60 para sa vešom, 12 bileta 6 dinara sa vešom. Godišnje bilete 24 dinara sa vešom.” III u kadama I. klase: „1 bileta 1 dinar i 20 para sa vešom, 10 bileta 10 dinara sa vešom. Polugodišnji bileti 30 dinara sa vešom. Deca ispod 10 godina: 1 bileta 0,30 para bez veša.” IV u kadi druge klase: „1 bileta 0,80 para sa vešom, 10 bileta 6 dinara. Po godišnjih bileta 20 dinara sa vešom. Deca ispod 10 godina: 1 bileta 0,30 para bez veša, 12 bileta 8 dinara 8 dinara bez veša.” Ulaznice za kupanje prodavale su se na kasi Zaječarskog industrijskog udruženja i kod ovlašćenih prodavaca u gradu. Udruženje je izdavalo polugodišnje i godišnje ulaznice. Vreme trajanja jednog kupanja sa svlačenjem i oblačenjem jedan sat. Među prostorijama nalazilo se i jedno odeljenje gde su se građani posle kupanja odmarali i prepričavali događaje u gradu.

Interesantni su i neki članovi uredbe Parnog kupatila kao: „U interesu opšte čistoće i reda, posetiocima je ostavljeno pravo međusobnog kontrolisanja u pogledu ispunjavanja ovih odredaba. Sem toga, posetiocima je dato pravo da osobe koje se ne pridržavaju propisa ove uredbe, prijave čuvaru kupatila, koji će neoložno svaki takav slučaj dostavljati starešinama. Onaj posetilac koji ne ispunjava uslove čistoće i učtivost, na zahtev svih ostalih posetilaca, ima se iz kupatila odmah ukloniti, pošto se o tome uveri starešina. Ime i prezime zapisuje se u knjigu osoba kojima je pristup u kupatilo zabranjem. Služiteljima je strogo zabranjeno traženje bakšiša. Bez gaća za kupanje ili kecelje, posetiocima je strogo zabranjeno ulaziti u odeljenja tuševa, bazena i pare…”

Kupatilo je imalo veliki broj posetilaca i po kazivanju starih Zaječaraca bilo je neobično važan činilac za održavanje čistoće i zdravlja. 

Rade Panajotović 

TIMOK  Zaječar, 1965.