TIMOČANKA NA KRAJU GODINE

Od malog preduzeća, formiranog 1946. godine od četiri privatne trikotaže, stvoreno je veliko, zdravo i napredno industrisko preduzeće. Ono danas proizvodi pamučnu i vunenu trikotažu, konfekciju rublja, jorgane, dušeke i jorgansku vatu. Uspeh je veliki. On je rezultat napora celog radnog kolektiva. „Timočanka“ prodaje danas svoje proizvode svim našim republikama. Kolektiv radi savesno. Kvalitet proizvoda je solidan. Ugovori o isporuci robe navršavaju se u određenim rokovima. Rezultati ovakvog rada brzo su postali vidljivi. Bruto produkt preduzeća iznosio je 1953. godine 306 miliona dinara, 1954. godine 464 miliona, 1955. godine 530 miliona dinara. Napredak je naročito zabeležen od osnivanja radničkog saveta u preduzeću. Otada, uporedo sa proširenjem obima proizvodnje, povećava se i radni kolektiv „Timočanke“. Od 180 radnika i službenika u 1949. godini njihov broj je do danas porastao na 403.

IDUĆE GODINE: BRUTO PRODUKT VEĆI ZA 40 MILIONA OD OVOGODIŠNJEG

Zaječarska tekstilna industrija „Timočanka“ uspešno je završila i ovu godinu. Finansiski i proizvodni plan ostvareni su na skoro mesec dana pre roka.

Dan Republike preduzeće je dočekalo sa ispunjenim proizvodnim planom. Prvog decembra procenat ostvarenja fizičkog obima proizvodnje iznosio je 116%. Do kraja godine računa se na još otprilike 14% premašenja tako da će ukupno ostvarenje plana iznositi najmanje 130%.

Najveća proizvodnja u ovoj godini bila je kod pamučne trikotaže čiji su artikli najtraženiji na tržištu. Plan je ovde već do prvog decembra bio ostvaren sa 122%. Do istog vremena proizvodnja jorgana bila je za 16% a čarapa za 10% iznad godišnjeg plana.

Finansiski plan ispunjen je takođe do 29. novembra. Iznosio je 509 miliona dinara bruto produkta. Preko plana realizovaće se proiuvodnja još za oko 55 miliona dinara. Tako će ostvareni bruto produkt iznositi ukupno 563 miliona dinara ili 33 miliona više od prošlogodišnjeg.

Valja dodati da je preduzeće u ovoj godini ostvarilo i višak dobiti od 15 miliona dinara. Bez povećanja prodajne cene. Čak ima i sniženja na izvesnim artiklima.

Svemu ovome doprinelo je povećanje mašinskog parka i sistem premiranja. Iz svojih sredstava preduzeće je kupilo u ovoj godini tri mašine (specijalke) za pamučnu trikotažu, mašinu za izradu vate i mašinu da prečišćavanje otpadaka.

Plan za iduću godinu iznosi 548 miliona dinara bruto produkata. Povećanje je usledilo, pored ostalog, i zbog toga što će se povećati mašinski park. Montiraće se pet krunih mašina za izradu pamučne trikotaže i dve mašine za izradu vate. Očekuje se, takođe, veće povećanje produktivnosti rada u vezi sa sistemom premiranja.

RAZNOVRSNI I KVALITETNI PROIZVODI: TIMOČANKA IZVOZI

O tome šta za potrošače znače proizvodi „Timočanke“ najbolje govore podaci o ostvarenoj realizaciji. A ona je skoro ravna proizvodnji. Sve što se danas proizvede sutra se proda. Magacini su skoro prazni.

Zahvaljujući tome, preduzeće, i pored izvesnih teškoća (razbacanost pogona, nedostatak visokokvalifikovanih radnika i dr.) povećava proizvodnju iz godine u godinu, poboljšava kvalitet, smanjuje cenu i daje tržištu nove vrste proizvoda.

„Timočanka“ je uspela dosada da izađe na tržište sa preko 160 artikala pamučne i vunene trikotaže i konfekcije rublja i sa po šest vrsti jorgana i dušeka. U ovoj godini radni kolektiv preduzeća postigao je još jednu pobedu osvojivši proizvodnju muških vunenih čarapa.

Među artklima koji se najviše traže na tržištu jeste zimski konfekciski veš. Ovo preduzeće, radeći punim kapacitetom u sezoni i pretsezoni, nije u stanju da udovolji stalnoj i sve većoj potražnji potrošača za ovim artiklima („… mogli bi odjednom da rasprodamo trogodišnju proizvodnju“ – kažu u „Timočanki“).

Po kvalitetu proizvoda „Timočanka“ se svrstala među prva ovakva preduzeća u našoj zemlji. Ta činjenica omogućila joj je da pojedine artikle plasira i na inostranom tržištu.

Preko izvesnog preduzeća „Centrotekstil“ iz Beograda, zaključena su ove jeseni tri ugovora sa Sovjetskim Savezom, u ukupnoj visini od 12,5 miliona dinara. Izvozi se vunena trikotaža, a najviše ženske jakne i muški puloveri. Dosad je preduzeće tačno odgovaralo na rokove. Veruje se da će i treći ugovor – njegov rok je 31. januar 1957. godine – biti ispunjen na vreme. U idućoj godini predviđa se dalji izvoz u SSSR, za koji će se ugovori sklopiti januara meseca.

Izgradnjom nove fabričke hale i farbare, preduzeće će moći dati kvalitet proizvodnje evropskog standarda. Tada će izvestan deo trikotaže moći da se izvozi i u skandinavske zemlje. Naročito muško rublje vunenog tipa, za čiju će proizvodnju postojati odgovarajuće mogućnosti.

U zemlji, „Timočanka“ posluje sa 80 odsto firmi i u svim narodnim republikama. Pored toga raspolaže i svojom trgovinskom mrežom u Zaječaru, Boru i Negotinu. U svim ovim prodavnicama proizvodi se prodaju po fabričkim cenama.

„Timočanka“ svoje proizvode izrađuje od sirovina iz domaćih predionica i iz uvoza.

POTREBE I ŽELJE: KONCENTRACIJA POGONA, DOPUNA MAŠINSKOG PARKA I NOVA ODELJENJA

Koncentracija – to je težnja kojom je zaokupljen ceo radni kolektiv Zaječarske tekstilne industrije „Timočanka“. To je bila glavna tema, a i još uvek je, mnogih sastanaka organa radničkog upravljanja, sindikata, konferencija kolektiva. To je predmet nastojanja rukovodilaca preduzeća. A uz te želje, težnje i nastojanja, stoje i uvedljivi argumenti.

Pogoni su razbacani, odvojeni jedan od drugog. Tri pogona i ostale prostorije preduzeća smešteni su u 14 zgrada. Prva od njih je kod železničke stanice, a poslednja na kraju Hajduk Veljkove ulice. Razmak od njih – čitav kilometar ipo. To nameće izuzetne teškoće organizaciji rada, otežava praćenje proizvodnje, komplikuje transport, zahteva povećanje radnih mesta – dovodi do povećanja troškova proizvodnje, do povećanja cene proizvoda.

Izlaz je bio samo jedan – graditi novu fabriku. Preneti mašine iz razbacanih pogona u proizvodnu halu. Koncentrisati proizvodnju. Na jednom mestu pod jednim krovom. Samo na taj način moglo bi se preći na modernu proizvodnju trikotaže.

Kolektiv „Timočanke“ je pošao tim putem. Planovi su napravljeni. Nova, moderna i svetla hala sa jakom ventilacijom, u kojoj će higijenski uslovi biti na zavidnoj visini – kaže predračun – koštala bi oko 30 miliona din.

Preduzeće je iz svojih sredstava moglo da podmiri tek polovinu ovih troškova. Ali, pomogli su Narodni odbor Sreza i Opštine koji će zajednički snositi ostali deo. Jer, „Timočanka“ je zaslužila poverenje.

Nova hala gradi se na kraju varoši, tamo prema Negotinu. Radovi su već došli do krova. Biće to deo savremene fabrike. Veličine je 87 x 15 metara. Nadaju se da će do idućeg leta biti gotova. Tada će se u nju useliti odeljenje za vunenu i pamučnu trikotažu i čarapa.

„Timočanka“ će i dalje zadržati neke od dosadašnjih prostorija. U njima će organizovati drugu proizvodnju ili će proširiti postojeće pogone. Uvešće se proizvodnja moderne konferencije rublja i krojačke vate a povećaće se izrada jorgana i dušeka.

Ova izgradnja stajaće, dakle, 30 miliona a ekonomska opravdanost je očigledna, jer će se bruto produkt povećati za 200 miliona godišnje bez ikakvog povećanja radne snage. Ali, u „Timočanki“ hoće da idu i dalje. Već je izrađen elaborat za učešće na konkursu Narodne banke za investicije prema novom planu.

Biće potrebno oko 67 miliona dinara da se ovaj plan ostvari, ali bi se u tom slučaju bruto produkt povećao na milijardu dinara godišnje. Težište plana je u dopuni mašinskog parka i modernizaciji i izgradnji nove farbare i kotlarnice. Zato kolektiv „Timočanke“ s pravom očekuje puno razumevanje za svoje težnje.

POSTOJI MOGUĆNOST DA ZAJEČAR DOBIJE PREDIONICU TRIKOTAŽNOG SMERA

I sve je to malo „Timočanki“. Ljudi u njoj hoće više.

Pošli su i dalje. Bitka za modernizaciju i mehanizaciju preduzeća nije okončana. Ova i sledeća godina rešavajuće su za koncentraciju. A onda kolektiv „Timočanke“ čekaju novi zadaci.

Jednog se već prihvatio. U zajednici sa Zavodom za unapređenje tekstilne industrije u Beogradu, još ove godine počelo se da izradom planova za podizanje novog pogona – predionice trikotanog prediva. Ogroman poduhvat.

Dosadašnji kapaciteti za proizvodnju trikotažnog prediva u zemlji nisu dovoljni. Narednih godina će se još više osećati potreba za njim. Jer, mnoga tekstilna preduzeća vrše rekonstrukciju i povećavaju svoju proizvodnju.

Sadašnje predionice, usto, ne proizvode samo trikotažno predivo već i drugo. Zbog toga često dolazi do njihovog mešanja. A to stvara mnoge teškoće trikotažama: kvare se mašine, lome se igle, javljaju se greške. Znači, dobija se lošiji kvalitet i više otpadaka.

Predionica „Timočanke“ bila bi isključivo trikotažnog smera. Podmirivala bi potrebe svoje fabrike i snabdevala trikotažnu industriju u zemlji prvoklasnim predivom. Značila bi ona, takođe, i krupan doprinos unapređenju proizvodnje pamuka u Timočkoj Krajini, koja ima povoljne uslove za njegovo gajenje.

To bi „Timočanku“ podmladilo, dalo joj novu snagu. A uloženo bi se brzo vratilo. Znači, ulog u izgradnju predionice je, uz sve ostalo, i – rentabilan. 

Drag. Petrović 

TIMOK  Zaječar, 1956.